"It's now very common to hear people say, 'I'm rather offended by that.' As if that gives them certain rights. It's actually nothing more... than a whine. 'I find that offensive.' It has no meaning; it has no purpose; it has no reason to be respected as a phrase. 'I am offended by that.' Well, so fucking what."
Stephen Fry
____________
Ban Ki-mun se izvinio što ispred zgrade UN stoje zastave pod kojima su vršeni zločini.
Znači neki ljudi i neka udruženja su se našli uvredjenim zbog toga što se na proslavi pravoslavne nove godine u UN orila pesma Marš na Drinu. Koliko sam razumeo, prateci naslove u stranim medijima, primeceno je i to što je pesma pracena ovacijama.
I sada, pošto se odredjeni broj ljudi našao uvredjenima, predstavnici iz UN-a su morali da izraze žaljenje što su se neki ljudi i neka udruženja našli uvredjenim dotičnom pesmom.
U čemu je - zdravorazumski - problem sa celom tom halabukom?
1) Ako je iole relevantna, svaka rečenica - kao i svaki stih ili svaka pesma, slika, film, predstava ... - može da izazove osecaj uvredjenosti i povredjenosti kod nekoga ili kod neke grupe ljudi. Kada bismo uvek obracali pažnju na to da li cemo nekoga nekako da uvredimo ili povredimo onime što cemo reci ili napisati ili pevati - pevali bi, pričali bi i pisali bi veoma, veoma malo.
Marš na Drtnu je pesma nastala u svoje vreme, iz svojih razloga i u svom kontekstu. Pošto više nema živih ljudi iz tog vremena, ova pesma ce de fakto uvek biti izvadjena iz konteksta. I sad, da li ona više ne treba da se izvodi?!
2) Društvo koje ce bi uredjivalo komunikaciju i ponašanje ljudi da bi ih nekako zaštitilo jedne od drugih, jer je li - svi jedva čekamo da rečima povredimo jedni druge, ne bi moglo biti nazvano nikako drugačije do iracionalnim i nedemokratskim. U svakom momentu bi neko (na primer pripadnik neke manjine, a manjina je zaista bezbroj u svakom normalnom savremenom društvu) mogao da poviče Faul! I traži izvinjenje i neku vrstu kazne za prekršioca.
Videli smo da su predstavnici iz UN-a brže bolje izrazili žaljenje zbog Marša na Drinu. Dakle, čak i u UN vide da je lakše (na neki pokvarenjački način i racionalnije) izraziti žaljenje nego upušatati se u (na kraju krajeva uvek jalovu) diskusiju. Dakle, važnije je sprečiti pad u (medijsku) kaljugu objašnjavanja nego isterati demokratsko pravo jednog naroda da neku pesmu vidi kao neotudjivi deo svoje (slavne) istorije.
3) Pitanje je i na šta smo mislili kada smo nešto rekli, napisali, pevali? Da li je Marš na Drinu trebao da predstavlja neotudjivi deo srpske istorije, kao takav sasvim prigodan deo proslave koju organizuje država Srbija? Ili je Marš na Drinu predstavljao samo prostački prst u oko svima za koje znamo da bi im takvo nešto bilo prst u oko? Ko ce to da presudi? Jasno je da ce o tome svako suditi kako mu u tom momentu odgovara.
Za neke ce Marš na Drinu zauvek biti vidjen u kontekstu ratova devedesetih (dakle, nikad u kontekstu I. svetskog rata, iako je jasno da je taj kontekst relevantniji)!
4) Konfliktnost je jako bitna. Kao kafanski siledžija koji sipa uvrede na slučajne prolaznike tražeci priliku za tuču - i onaj ko često insistira na tome da je nečim ´´iznenadjen i uvredjen´´ najčešce i sam ima želju da zakuva neki sukob, nanese štetu, izbori se za neku ličnu korist (koju vidi kao ´pravdu´). Takodje, jasno je - kao i kod kafanskog siledžije - nema adekvatne restitucije. Ništa što uradite da izgladite odnose nece dati rezultate - onaj ko me je povredio i uvredio mora do kraja života da se identifikuje sa time da je on taj koji me je povredio i uvredio. Konflikt je dakle permanentan i on se samoodržava.
Za neke ce Marš na Drinu zauvek biti nešto što vredja i povredjuje njihova osecanja i nema apsolutno ničega što bi promenilo to njihovo uverenje.
Zaključak?
Nema, teško je biti pametan po ovom pitanju i najbolje je ne obracati previše pažnje na sve to ...Srpski narod ce veličati (pored ostalog i zato što je taj period bio martirski a pobednički), okolni narodi ce se nalaziti uvredjenima (ne mogu da se otmem utisku da je to i zato što onomad nisu ni postojali kao narod ili su pak su onomad bili na zločinačkoj, poraženoj strani), ostali ce biti blaženo nesvesni problema (što reče Bojsi juče kod Ivana Ivanovica - "Britanci ne bi umeli da pokažu Srbiju na mapi." a bili su nam veliki saveznici u oba velika rata).
PS
Mada, sjajna pesma u svakom slučaju!